Ivan Kožarić
Ivan Kožarić (Petrinja, 1921. – Zagreb, 2020.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1947. godine. Godine 1959/60. Kožarić nekoliko mjeseci boravi u Parizu kao stipendist Fonda Moša Pijade. Početkom šezdesetih član je umjetničke protokonceptualne grupe Gorgona koja je djelovala od 1959. do 1966. Izlagao je na mnogim važnim izložbama kao što su Biennale u Veneciji 1976. i Biennale u Sao Paolu 1979. Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama i muzejima u zemlji i svijetu, a mnoge Kožarićeve skulpture trajno su postavljene na javnim prostorima, poput spomenika A. G. Matošu i Prizemljenog sunca u Zagrebu. Zastupljen je u antologijama svjetske i europske skulpture (Michel Seuphor: La sculpture de ce siècle; Nouveau dictionnaire de la sculpture moderne, izdanje Fernand Hazan, 1970.). Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad. Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo dobio je 1997. godine. Iste godine postao je i redovni član Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti.