Aleksandar Srnec

Aleksandar Srnec (Zagreb, 1924. – Zagreb, 2010.) pohađa gimnaziju na kojoj mu je predavao Antun Motika. 1943. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Nakon Drugog svjetskog rata provodi godinu dana na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a 1947. nastavlja studij na Akademiji koju zauvijek napušta 1949. godine. Srnec je još kao mladi student, na 1. godini Akademije, bio jedan od osnivača umjetničke grupe IPIKAS, koju su pored njega činili Picelj te Ivo Kalina. Eksperimentalni atelje, ili EXAT, nastaje 1951., a jezgru grupe čine Richter, Picelj i Srnec, a uskoro im se pridružuju i Rašica, Zdravko Bregovac, Bernardi i Vladimir Zarahović, koji su skupno potpisali Manifest Exata. Kristl pristupa grupi 1952. Manifest EXAT-a donio je, u skladu s novim vremenom, nova promišljanja: govorilo se o nužnosti borbe protiv starih shvaćanja, o važnosti priznavanja apstraktne umjetnosti, o nepostojanju razlike između „čiste“ i primijenjene umjetnosti, o nužnoj sintezi svih umjetnosti, a posebno se naglašavao aktivistički duh Manifesta, koji nije smio ostati samo na riječima nego je podrazumijevao praktičnu akciju. Prva javna izložba grupe slikara (Kristl, Picelj, Rašica, Srnec) održana je 1953. u Društvu arhitekata Hrvatske u Zagrebu, a kasnije iste godine u Galeriji grafičkog kolektiva u Beogradu. To su bile prve izložbe apstraktne umjetnosti u javnim prostorima u tadašnjoj Jugoslaviji i ostatku socijalističkog svijeta. U razdoblju od 1959. do 1960. bavio se crtanim filmom kao suradnik Zagrebačke škole crtanog filma, gdje je izveo scenografije za tri lutkarska filma, a s Dragutinom Vunakom animirani film „Čovjek i sjena“ (1960.). Na tragu povijesnih avangardi, Srnec je radio umjetničke eksperimente i istraživanja, uvijek njegujući interdisciplinarni pristup. Tako je najpoznatiji po svojim prostornim modulatorima i luminokinetičkim objektima. Zadnju izložbu, retrospektivnu, imao je u siječnju 2010. u MSU u Zagrebu, koja je, za razliku od prve koju je imao s EXAT-om u DAZ-u,  bila iznimno dobro posjećena.