Željko Hegedušić

Željko Hegedušić (Tuzla, 1906. – Zagreb, 2004.) diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1930. (V. Becić), nastavio studij u Parizu gdje je oblikovao svoju likovnu poetiku u dodiru s purizmom i metafizičko-nadrealističkim slikarstvom. Isprva je svijetlim bojama i sumarnim crtežom te plošnim oblicima u slobodno geometriziranome prostoru slikao vedute gradova i kompozicije pretežito socijalnih tema (Motiv iz Sremske Mitrovice, 1934.). Poslije se priklonio kolorističkoj modelaciji (Mrtva priroda s porilukom, 1939.). Od 1950-ih kombinira grafičke i crtačke tehnike (Na Tjentištu, 1954.), potom maštovitom uporabom raznovrsnih organskih materijala (kosti, kukci, bilje) osebujno problematizira poetiku informela (Pradoba, 1970.). Postupno pozornost usredotočuje na ljudski lik oko kojega razvija složenu simboliku (ciklus Užitak stvaranja, 1969. – 1979). Dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo (1982).