Zlatko Prica

Zlatko Prica (Pečuh, 1916. – Rijeka, 2003.) diplomirao 1940. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Lj. Babić). Jedan je od osnivača skupine Mart (1957.) i galerije Forum u Zagrebu (1969.). Redoviti član HAZU od 1988. Radio je u različitim tehnikama (crtež, grafika, akvarel, gvaš, ulje, vitraj, mozaik, fresko). Uoči Drugog svjetskoga rata slikao je širokim mrljama boja i slobodnim potezom (Slamnati šešir, 1939.; Zimski pejzaž, 1940.). Tijekom rata u logoru je 1941. nacrtao ciklus Ljudi iz logora Danica (ostvaren 1947. u grafičkoj mapi), a 1944. ekspresionistički ilustrirao poemu Jama I. G. Kovačića (s E. Murtićem). Nakon putovanja po Indiji 1952. nastao je Samoborski ciklus (1953 – 57), kojemu je svojstvena naglašena stilizacija, plošniji izraz te zvučnost i čistoća intenzivnih boja. Izdužene ženske figure te snažni kolorizam i grafizam kojima je ritmično strukturirao površinu ostale su trajna obilježja njegova slikarstva (ciklusi Plodovi zemlje, 1957 – 69; Tarski ciklus, 1971 – 91; Opatijski kišobrani, 1993 – 98). Dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo (1980.).