Vjenceslav Richter

Vjenceslav Richter (Drenova, 1917. – Zagreb, 2002.) hrvatski arhitekt, kipar i slikar. Diplomirao arhitekturu 1949. na Tehničkome fakultetu u Zagrebu. Suosnivač skupine Exat 51 (1950.), Studija za industrijsko oblikovanje – SIO (1956.) i Centra za industrijsko oblikovanje – CIO (1963.) u Zagrebu. U svojim teorijskim radovima o urbanizmu (Sinturbanizam, 1964.; Heliopolis, u časopisu Arhitektura, 1968.) te kiparskim (Sistemska plastika, 1963.; Reljefometar, 1964.) i slikarskim ostvarenjima (Sistemska grafika, 1973.) dosljedno je provodio načela likovne sinteze konstruktivizma i funkcionalizma. Autor je izložbenih paviljona u Bruxellesu (1958.) i Milanu (1964.), robne kuće u Blatnici (1978.) i više obiteljskih kuća (Rabuzin u Ključu, 1979.; Jeličić u Zagrebu, 1985.; Klinar u Puli, 1988.). Bavio se uređenjem interijera (Kazališna kavana u Zagrebu, 1970.) i scenografijom (S. S. Prokofjev, Vjenčanje u samostanu, 1959.; R. Strauss, Elektra, 1981.). U njegovoj kući na Vrhovcu u Zagrebu od 2000. je otvorena Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1992.).